Hoditi k pravim prodikam Božju rič slišati

Sažetak

Središte hrvatskog protestantizma bilo je u Urachu, a njegov glavni pokretač Ivan Ungnad (1493–1564) koji je osnovao ti­skaru i s okupljenim suradnicima uspio u svega nekoliko godina (1561–1564) otisnuti oko 25.000 hrvatskih vjerskih knjiga na glagoljici, ćirilici i latinici. U Ungnadovom uraškom „Biblij­skom zavodu“ u prevodilačko-izdavački rad bili su uključeni Stjepan Konzul Istranin i Anton Dalmatin, ali i drugi suradnici, većinom prevoditelji (Juraj Cvečić, Juraj Juričić, Matija Poma­zanić, Gjuro pl. Drinovački...). Uz pomoć knjiga tiskanih na na­rodnom jeziku željelo se širiti reformaciju među Južne Slavene. Nakon izdanja na glagoljici pojavila su se i ona na ćirilici, a na kraju i ona na latinici. U kontekstu naznačene uraške misije u radu se naglasak stavlja na jedan žanr i latiničko pismo. Riječ je o propovijedi tiskanoj na latinici, a objavljenoj u djelu Kate­hismus. Iedna malahna kniga, u koi jesu vele potribni i korist­ni nauci i artikuli prave krstianske vere, s kratkim tlmačenjem za mlade i priproste ljudi. I ta prava vera od stana Božjega ili bića u svetoj Troici od svetoga Atanazia složena. Tere jedna lipa predika, od kriposti i ploda prave karstianske vere, sada naipr­vo iz mnozih jazik u hrvatski iztumačena (1564) čiji predgovor potpisuju Stjepan Konzul i Anton Dalmatin. U prvome je dijelu rada iz perspektive hrvatske književne historiografije oblikova­na opća slika o hrvatskoj protestantskoj književnosti, u drugome je dijelu u središtu pozornosti propovijed i propovjednik, dok se u trećemu analizira jedna lipa predika, od kriposti i ploda prave krstianske vere, odnosno De vocabulo fidei, na sadržajnoj, kom­pozicijskoj i stilskoj razini.