Naznake crnogorske poezije za đecu krajem XIX i početkom XX vijeka

Sažetak

Dok je srpska književnost, kao i druge nacionalne literature kontaktnih naroda, imala svoju genealogiju, kontinuitet reazvoja i afi rmisane predstavnike književnosti za đecu još u periodu romantizma i svoju istaknutu đečiju periodiku, dotle se u crnogorskoj književnosti takav književni žanr nije zadugo mogao javiti. Iako je bilo pokušaja da se stvori neki oblik književnosti za đecu, rezultati su na estetskome planu i sadržaju bili isprva mršavi ili skoro zanemarljivi, što je i razumljivo kad se u obzir uzmu specifi čnosti razvoja crnogorske literature. Crnogorska književnost je nosila u svojoj sredini prvjenstveno predznak tradicionalne književnosti epskoga sadržaja. Tek kad su sačinjena umjetnička ostvarenja književnosti za đecu kod eksponiranih i afi rmiranih pjesnika romantike i kad su ta ostvarenja dobila svoju potvrdu da predstavljaju djela trajne umjetničke vrijednosti u drugim nacionalnim knujiževnostima: u srpskoj (J. Jovanović Zmaj), hrvatskoj (I. Brlić-Mažuranić) i slovenačkoj književnosti (F. Levstik, O. Župančić), počeli su se stidljivo ovđe-onđe javljati i autori pjesama za đecu u Crnoj Gori. Takvi žanrovi su rijetko objavljivani u crnogorskoj periodici, već su pretežito izlazili van nje, najčešće u srpskim i inostranim đečjim glasilima, a ponekad su ih sabirali i u zasebnim zbirkama poezije.