Životinjsko nazivlje kao leksička komponenta u psovkama i pogrdnim izrazima u hrvatskom i njemačkom jeziku: Poredbena analiza

Sažetak

Na temelju kontrastivne analize, studija ispituje uporabu ži­votinjskog nazivlja u psovkama i pogrdnim izrazima u svakod­nevnom hrvatskom i njemačkom jeziku. Analiza je potkrijeplje­na razmatranjem ne samo doslovnog i konotativnog značenja izraza, već i njihove moguće kulturne uvjetovanosti, kako bi se utvrdile sličnosti i razlike između pogrdnih izraza koji sadrže životinjsko nazivlje u dvama jezicima. U tu svrhu odabrani su životinjski leksemi iz različitih izvora, uključujući akademska djela i rječnike standardnog i kolokvijalnog hrvatskog, odnosno njemačkog jezika. Kombiniranom kvantitavno-kvalitativnom metodom utvrđen je broj pogrdnih izraza sa životinjskim naziv­ljem koji je relevantan za kontrastivnu analizu, te su odabrani oni izrazi koji sadrže slične ili identične životinjske lekseme u oba jezika, koji se zatim uspoređuju na temelju značenjskih i kulturološki-uvjetovanih aspekata, tj. sličnosti i razlika u kon­ceptualizaciji fenomena psovanja. Članak daje pregled pojmova „psovanja“ i „psovki“, njihovog utjecaja na društvo, te povijesti uporabe psovki s nazivima životinja na hrvatskom i njemačkom, uzimajući u obzir da su teme psovanja i pogrdnih izraza kao oblika verbalne agresije tek nedavno postale predmetom lingvi­stičkih istraživanja. Trenutno postoji malo studija i znanstvenih izvora na temu „nazivlja životinja u psovkama“, posebno s ob­zirom na poredbenu lingvističku analizu. Rezultati istraživanja pokazuju da iako hrvatski i njemački jezik sadrže približno jednak broj životinjskih leksema koji se koriste u psovkama i pogrdnim izrazima, njihova raznolikost je veća u njemačkom nego u hrvatskom jeziku. Utvrđeno je osam najčešće korištenih leksema za životinje kao komponenti u pogrdnim izrazima, od kojih je analizirano šest: „majmun“ (njem. Affe), „pas“ (njem. Hund), „magarac“ (njem. Esel), „zmija“ (njem. Schlange), „gu­ska“ (njem. Gans) i „svinja“ (njem. Schwein). Poredbena analiza otkriva velike sličnosti u konotaciji i motivaciji uporabe pogrd­nih izraza s ovim leksemima, kao i određene razlike u njihovoj tvorbenoj strukturi.