Pjesništvo Mirka Banjevića

Abstract

Crnogorsko pjesništvo druge polovine XX vijeka bitno je bilo obilježeno destrukturalizacijom dotadašnjeg načina pjevanja. U najvećem broju slučajeva, sa izuzetkom neoromantičarskih, nadrealističkih i ekspresionističkih refleksa, poetski izraz se kretao između tradicionalnog, na jednoj, i modernog, na drugoj strani. Jedan od pjesnika koji su na najizrazitiji način preplitali ove dvije komponente bio je Mirko Banjević.
Ovaj stvaralac je kombinovao crnogorsku, narodnu leksiku sa modernim formama stiha, ne narušavajući pritom pojedinačnu
posebnost i jednog i drugog literarnog entiteta. Ovakvom kombinacijom naizgled nespojivog, Banjević je staru formu koja je izgubila svoje umjetničke osobine, zamijenio novom, obilježavajući je odlikama vlastitog stvaralačkog personaliteta. U radu Pjesništvo Mirka Banjevića autorka Sofija Kalezić panoramskim pristupom tretira najznačajnije razvojne faze u Banjevićevom djelu, oličene u njegovim poemama, od njegove prve zbirke Pobune uma (1930) do Roždanici (1968).