Razvoj ortografskih normi u slavenskoj onomastici (kraj XX – početak XXI st.)

Abstract

Od davnih vremena onimi su pružali mogućnost temeljitog istraživanja živih govornih idioma. Vlastita imena kod određe­nih naroda mogu upućivati i na kulturnu, vjersku i nacionalnu pripadnost njegovih govornika. Prema mišljenju nekih jeziko­slovaca, osobna imena ne pripadaju jeziku i nisu objekt njego­vog funkcioniranja, nego su posebna izvanjezična činjenica. S obzirom na to, jezični je status onima (to se posebice odnosi na osobna imena i prezimena) prilično proturječan: oni istovreme­no i jesu i nisu jezične činjenice. Oni podliježu različitim krite­rijima koji se primjenjuju u razradi ili modifikaciji pravopisnih pravila određenog jezika ili njegove gramatičke standardizaci­je. Danas se pitanje onima nalazi među onim problemima koji zahtijevaju tumačenje, polazeći od određenih promjena jezične situacije na slavenskim područjima. Ono je uvjetovano izvanje­zičnim čimbenicima, tj. u znatnoj mjeri je povezano s nestan­kom višenacionalnih država na zemljopisnoj karti i težnjom za stvaranjem mononacionalnih država, što je dovelo do određenih promjena općih gledišta na standardizaciju slavenskih jezika, između ostalog i na standardizaciju onima. Standardizirajući onime moramo uzeti u obzir unutarnje mogućnosti svakog je­zika u njegovom povijesnom razvoju, kao i njegove sustavne i strukturalne posebnosti.