Pjesništvo i ideologija: primjer djela Léopolda Senghora i Aiméa Césairea

Abstract

Ovaj rad tematizira utjecaj „crnačke osobnosti“ na poeziju utemeljitelja frankofonskih književnosti Léopolda Senghora i Aiméa Césairea. Naglasivši suvremenost ovih dvaju pisaca, autor rada najprije razmatra genezu filozofskog, književnog i političkog pravca crnaštva kojega su pod utjecajem američkih pjesnika iz Harlema i francuskih nadrealista neposredno pred Drugi svjetski rat u Parizu utemeljili mladi kolonizirani studenti Césaire, Senghor, Damas i Diop. Suočeni s bjelačkim rasizmom i asimilacijskim republikanskim politikama, ovi pjesnici žele afirmirati svoje kulturološke posebnosti tako da povrate izgu­bljeni afrički identitet. Odbijajući europske filozofske i kulturne modele, oni žele postati ravnopravni povijesni i kulturni čim­benici, te odbijaju biti obični konzumenti zapadnjačke kulture. Filozofski koncept crnaštva najvjernije opisuju prve zbirke poe­ma francusko-senegalskog pjesnika Senghora, napose Sjenovite pjesme (Chants dʼombre, 1945) i Crne hostije (Hosties, noires, 1948), ali i Zapis o povratku u rodni kraj (Cahier dʼun retour au pays natal, 1939) i Čudesna oružja (Les Armes miracule­uses, 1946) njegovog francusko-antilskog prijatelja Césairea, koje unatoč svojoj hermetičnosti i nadrealističkom stilu bolje ilustriraju crnaštvo od bilo kakve teorijske studije. Analiza je pokazala kako se njihove vizije crnaštva, unatoč velikim slič­nostima, ipak razlikuju. Uzroke žestine i radikalnosti Césairova crnaštva treba dovesti u vezu s poviješću Antila, gdje je sjećanje na žrtve ropstva vrlo izraženo, ali i s njegovom mladenačkom fascinacijom marksizmom i članstvom u omladinskoj organi­zaciji Komunističke partije Francuske. Njegova otuđenost bila je veća od Senghorove jer Césaire nije odrastao u Africi i nije poznavao njenu tisućljetnu povijest i kulturu življenja. S druge, pak, strane, prvi predsjednik neovisnog Senegala nije bio upo­znat s traumama crnačke dijaspore pa je Senghorova potraga za identitetom bila manje dramatična, a njegovi stavovi prema ko­lonijalnoj Francuskoj mnogo pomirljiviji na što je nedvojbeno utjecao pjesnikov katolicizam i obrazovanje u francuskim mi­sijskim školama.