Uloga jednostavnih oblika u Andrićevom romanu "Na Drini ćuprija"

Abstract

Analizom romana Na Drini ćuprija, koji je nastao spaja­njem fakcije utemeljene na znanstvenim spoznajama Andrićeve doktorske disertacije te fikcije proizašle iz umjetničkih dosega ranijih pripovijedaka čiji su likovi integrirani u djelo, postaje razvidno da je daljnja nadogradnja romana utemeljena inkorpo­riranjem jednostavnih oblika. Za razliku od mita koji se u djelu javlja implicitno i koji čini fikcionalni svijet za sebe, legenda se u djelu javlja eksplicitno, kao i predaja. Međutim, multikul­turalni svijet Bosne i Hercegovine proizveo je varijacije preda­ja s likovima različitog nacionalnog i kulturnog predznaka, pa se one često suprotstavljaju jedne drugima funkcionirajući kao memorabile. Uz to Andrićev pripovjedač, često predajama su­protstavlja i radnju romana, čime ih demistificira i stigmatizira kao nevjerodostojne za svijet romana. Dok mitom konstruira drugi fikcionalni svijet sa slavenskim karakteristikama, legen­da i izreke daju prikaz narodne svijesti, dok predajni elementi, demistificirani i dekonstruirani postaju temelj pojedinim fabu­larnim sekvencama. Dakle, jednostavni oblici funkcioniraju kao kamenje od kojeg je sagrađena višegradska ćuprija, Andrićeva mozaična Ćuprija.