O načinima intenziviranja njemačkih pridjeva i njihovim prijevodnim ekvivalentima u hrvatskom jeziku

Abstract

Ukoliko nam se određeni pridjev učini nedovoljno izražajnim njegovo primarno značenje možemo intenzivirati. Unatoč činjenici da nam za to na raspolaganju stoje različite mogućnosti predmet našeg promatranja su načini intenziviranja koji se ostvaruju kroz tvorbene modele kompozicije, derivacije (sufigiranje i prefigiranje) ili jednog rjeđeg tvorbenog načina tzv. reduplikacije. U radu se istražuju morfološke i sintaktičko-semantičke osobine intenziviranih pridjeva. Značenje pridjeva u njemačkom jeziku određuje se pomoću preoblika, pa uzimajući u obzir sintaktičko-semantičke specifičnosti u oba jezika istražujemo njihoveprijevodne ekvivalente u hrvatskom jeziku.