Materinski idiom u udžbenicima standardnoga jezika u osnovnoj školi

Abstract

Temeljni proces, koji se odvija tijekom cijeloga primar­nog obrazovanja, ovladavanje je standardnom inačicom hr­vatskoga jezika. Budući da standardni idiom po nekim svojim obilježjima nalikuje materinskomu, a po nekima inomu idiomu, svi ga moraju učiti (Bjedov i Jelaska, 2015). U procesu ovla­davanja standardnim jezikom važnu ulogu ima imanentna gra­matika, koja može pridonijeti lakšem i uspješnijem ovladavanju normativnom gramatikom (Alerić, 2006). Učenike treba potica­ti na učenje standardnoga jezika ukazujući im, ako to sami ne zaključe, na to da nova jezična znanja ipak nisu posve nova i nepoznata (Alerić, 2006). Ovladavajući standardnim jezikom, učenici postaju vertikalno dvojezični, a prema teoriji višejezič­nosti pri tome se formira dominantni bilingvizam, što znači da će jedan idiom biti dominantan (obično materinski idiom), a pri prenošenju izraza u nematerinski (standardni) idiom moguće su jezične pogreške ili odstupanja (Pavličević-Franić, 2007). U na­stavnome procesu stoga je važno ukazivati na razlike u idiomi­ma uvažavajući i potičući vertikalnu dvojezičnost. Jedno od važ­nih načela na kojima počiva Kurikulum nastavnoga predmeta Hrvatski jezik za osnovne škole i gimnazije jest načelo standar­dnoga jezika i zavičajnosti: „Učeći hrvatski jezik, učenici ovla­davaju komunikacijskom jezičnom kompetencijom povezujući organski idiom i hrvatski standardni jezik“ (NN 10/2019: 6). Budući da je Pravilnikom o udžbeničkom standardu propisano da je udžbenik „usklađen s ciljevima, načelima i odgojno-obra­zovnim ishodima učenja“ i „usmjeren na stjecanje i razvijanje temeljnih kompetencija za cjeloživotno učenje“ (NN 9/2019), cilj je ovoga rada opisati i raščlaniti materinski idiom (čakavski, kajkavski i štokavski) zastupljen u polaznim lingvometodičkim predlošcima novih udžbenika hrvatskoga jezika od petoga do osmoga razreda, proizašlih iz kurikularne reforme 2019. godi­ne. Rad se također bavi analizom zastupljenosti materinskoga idioma u tzv. starim udžbenicima hrvatskoga jezika, koji su se koristili od 1990-ih godina, u skladu s tadašnjim važećim doku­mentima, do uvođenja novoga kurikula 2019. godine. Na teme­lju zasebnih analiza zastupljenosti materinskoga idioma u novim i starim udžbenicima prikazat će se usporedni rezultati. Očekuje se da će rad rezultirati spoznajama koje mogu biti korisne ne samo nastavnicima u osnovnim školama nego i znanstvenicima koji se bave analizom i evaluacijom udžbenika, kao i metodiča­rima nastave hrvatskoga jezika.