Specifičnost forme pripovjedaka Luke Jovovića

Abstract

Crnogorska književnost, u dugom toku svoje istorije često je bila zanemarivana kada je riječ o naučno istraživačkom radu, ili je posmatrana kao dio nacionalne književnosti suśednih naroda, osobito srpske književnosti. Stoga su mnogi pisci, čije književ­no-umjetničko djelo zaslužuje pažnju i čitalaca i književne kri­tike, ostajali na marginama književne istorije ili se o njima pro­govaralo sporadično, pri čemu se više ukazivalo na nedostatke, nego na pozitivne strane njihovog stvaralaštva.

Jedan od stvaralaca iz tog perioda, čije će književno djelo biti predmet ovog teksta je Luka Jovović. Jovovićev cjelokupni literarni opus obuhvata svega dvije zbirke pripovjedaka. Među­tim, tematskom raznolikošću i pripovjedačkom vještinom, one predstavljaju dragocjeno svjedočanstvo o vremenu, mentalitetu i načinu života Crnogoraca, odnosno Paštrovića, ali i dostojan literarni uvid u osobenosti crnogorske proze s kraja XIX i po­četka XX vijeka.