Radoslav Katičić – velikan filologije

Abstract

Radoslav Katičić (3. srpnja 1930. – 10. kolovoza 2019.) bio je filolog, jezikoslovac, indoeuropeist i opći lingvist, klasični filolog, bizantolog, paleobalkanolog, indoiranist i indolog, bal­toslavist i kroatist, kao i književni povjesničar indijske, grčke, slavenskih i, osobito, hrvatske književnosti. Duboko je obilje­žio humanističku znanost i hrvatsku kulturu svojim znanstve­nim, nastavnim i javnim radom od sredine XX. stoljeća do prvih dvaju desetljeća XXI. stoljeća. U ovome prikazu, uz osnovne životopisne podatke i neka osobna sjećanja, prikazuje se rad Ra­doslava Katičića na jezikoslovnome polju i na polju povijesti književnosti. Njima se je on bavio s iznimno širokim multidisci­plinarnim pristupom te je postigao vrhunske znanstvene ishode i u strukturalističkoj teoriji poredbenoga jezikoslovlja, i u opisu i klasifikaciji paleobalkanskih jezika, i u cjelovitome transfor­macionalističkome opisu hrvatske sintakse, i u obuhvatnoj bal­toslavističkoj rekonstrukciji pretkršćanskih sakralnih tekstova, i u proučavanju vijesti i mitskih priča starogrčkih auktora o na­šim krajevima, i u hrvatskoj književnopovijesnoj medievistici, i u sintetičkome prikazu povijesti hrvatskoga jezika tako da se njome, sukladno njegovoj strukturalističkoj teorijskoj postavci o poredbenome jezikoslovlju, ujedno definira njegov sadašnji ustroj. Ustroj povijesti jezika definira jednako i ustroj bošnjačko­ga/bosanskoga, crnogorskoga ili srpskoga jezika, da se spomenu samo genetski tipološki najsrodniji književni ili standardni jezi­ci. Svu svoju multidisciplinarnu znanstvenu djelatnost Katičić je volio nazivati jednostavno – pravom