Izvanjci u školstvu Crne Gore

Abstract

Devetnaesti vijek je za Crnu Goru naročito značajan kako po ostvarenoj, vjekovima sanjanoj slobodi i priznanja pripadanju slobodnih i nezavisnih država Evrope, tako i po ubrzanom ra­zvoju i postignutim rezultatima na kulturno-prosvjetnom planu. Crnoj Gori nikada nije nedostajalo, bez obzira na njenu veličinu i brojnost naroda, smjelosti, snage i nade za osvajanje slobo­de, ali je pri tome morala pitanja prosvjete i kulture ostavljati za druga vremena. Izuzimajući vrijeme štampanja prvih knjiga (crnogorske inkunabule) u doba Crnojevića, vrijeme početka pi­smenosti i školstva vezujemo za Petra II Petrovića koji 1834. godine otvara prvu svjetovnu školu. Od tada pa skoro do kraja XIX vijeka pojavljuju se problemi vezani za nedostatak nastav­nog kadra, udžbenika, nastavnih planova i programa, institucija koje prate rad škola i sl. Ovaj rad ima za cilj da u najkraćim crtama istakne kako su se ovi problemi rješavali i kako su mjere koje su preduzimali državni organi uticale na razvoj djelatnosti, neposredno, a i u narednom period. Posvećena je posebna pa­žnja nastavnom kadru koga Crna Gora nije imala, te su izvanjci odigrali glavnu ulogu u ovom poslu. Sa strane su korišćeni i udžbenici, a zakone su uglavnom radili stranci. Pored nespornog napretka i vrijednih rezultata, u ovom prilogu se djelimično uka­zuje i na nedostatke i manjkavosti koje će crnogorsko društvo i prosvjetna djelatnost imati u kasnijem razvoju kad je u pita­nju očuvanje tradicionalnih i kulturnih vrijednosti crnogorskog društva i pojedinca.