Izvorišta crnogorskog, srpskog i hrvatskog identiteta na tlu današnje Crne Gore
DOI:
https://doi.org/10.46584/lm.v29i1.909Keywords:
Duklja, Zeta, Crna Gora, Crnogorci, Srbi, Hrvati, pravoslavlje, katolicizamAbstract
Politički razvoj Crne Gore u posljednjih dvadesetak godina, odnosno od usmjeravanja prema državnoj neovisnosti i postizanja iste pokazao je da nacionalno-formativni procesi unutar njene slavenske populacije nisu okončani. Taj se realitet najsnažnije očituje kod (tradicionalno) pravoslavnog korpusa, ali je prisutan i među katoličkim te muslimanskim življem. U kontekstu pravoslavne zajednice pitanje nacionalne identifikacije je usložnjeno istodobnom „ponudom“ koncepcije nacionalnog crnogorstva i srpstva te idejnim „odmjeravanjem snaga“ između njihovih promotora. Pored ostalog i kroz neobično snažnu produkciju povijesnih argumenta koji bi trebali ići u prilog crnogorstva ili srpstva. Pri tome posebno istaknuti značaj imaju gledišta kojima se želi ustvrditi da jedna od tih dviju nacionalnih identifikacija ima starije a time i autentičnije izvorište na tlu Crne Gore. U svakom slučaju, na pitanje o vremenu unutar kojeg se oblikuju inicijalne forme suvremenih etničkih identiteta odgovor se može dobiti samo posredstvom analize srednjovjekovnog etničkog razvoja na tlu današnje Crne Gore što će i biti predmetom priloženog rada. S tim da ona nužno mora nadići crnogorsko-srpski kontekst obzirom da se u promatranom razdoblju i kod katoličke, slavenske te slavizirane romanske populacije na tlu današnje Crne Gore, stvaraju pretpostavke za naknadno oblikovanje u hrvatskom nacionalnom smislu.