Putopisi i reportaže Slobodana Vukovića
DOI:
https://doi.org/10.46584/lm.v29i1.908Keywords:
Putopis, reportaža, novinarstvo, putovanja, Amerika, AustralijaAbstract
Literarna putopisna forma kao izraz privatnog umjetnikovog života, dodira sa novim sredinama i njegovog intimnog reagovanja na sličnosti i razlike sa poznatim kulturnim kodovima, nije rijedak oblik kako u starijoj, tako i novijoj crnogorskoj književnosti. Ovakav preśek putopisne proze koja je potekla iz pera domaćih autora moguće je vršiti počev od Marka Cara i njegovih opisa Boke Kotorske, do Ljube Nenadovića koji nije bio Crnogorac, ali je o Crnoj Gori, njenim vladarima i žiteljima bez premca nadahnuto pisao, do savremenijih putopisaca kakvi su bili Pavle Đonović, Dušan Kostić, Draško Šćekić, Miroslav Đurović i brojni drugi.
Plejadi crnogorskih putopisaca i reportera pridružio se svojim obimnim djelom i publicista Slobodan Vuković, potomak čuvenog crnogorskog memoariste Gavra Vukovića. Vuković je višedecenijski novinar, putopisac, autor brojnih studija i kolumni na teme iz javnog i kulturnog života. Autorka dr Sofija Kalezić nas u radu Putopisi i reportaže Slobodana Vukovića upoznaje kako sa obimnom bio-bibliografijom ovog autora, tako i sa njegovim najvažnijim zbirkama reportaža i putopisa: Proljeće u Bronksu, U podnožju Kordiljera, Priče iz Australije i Suncokreti na Trafalgaru.