„Male kulture“ i „mali jezici“ u okruženju društvenih medija i participatorne kulture

Sažetak

Trendovi prevazilaženja tradicionalnih opozicija „visoka kultura“ / „niska kultura“, „velika kultura“ / „mala kultura“ te znatno proširenje opsega pojma kulture u pravcu unutar kojeg se pod kulturom podrazumijevaju i forme svakodnevnog života i tzv. „popularna kultura“ način su viđenja kulture u posljednjim desetljećima. Ovakvo što posebno se intenzivira s UNESCO-vim angažmanom na prevazilaženju evropcentričnog koncepta kulture u pravcu njezina šireg, globalnog razumijevanje te relativiziranja odnosa na relaciji dominantnih vs. subordiniranih kulturnih grupa i formi. U skladu s otvorenošću savremene ideje kulture, na scenu globalne kulture legitimno i u skladu sa svojim kapacitetima izlaze i tzv. „male kulture“ te s njima povezani „mali jezici“, kao i ostale kulturne prakse putem kojih i ovakve kulture bivaju vidljivije te prepoznatljivije u globalnoj kulturnoj mreži. Rad, na nov i inovativan način, propituje ulogu i potencijale aktuelnog kulturnog okruženja, posredovanog sve više tzv. društvenim medijima, kakvi su wikiji, blogovi, virtuelni svjetovi, društvene mreže te uopće i drugi alati web tehnologije. Analizira se uloga participativnih kulturnih platformi koje transformiraju kulturu u pravcu tzv. participatorne kulture, kao rezultata upotrebe raznolikih društvenih medija za proizvodnju i dijeljenje informacija na način koji nije uvjetovan ranijim, privilegiranim društvenim pozicijama moći. Na taj način društveni mediji i participatorna kultura argumentiraju se kao korisni mehanizmi deinstitucionaliziranog, neposredovanog uključivanja „malih kultura“, „malih jezika“ te s njima povezanih kulturnih formi i praksi u globalnu kulturu današnjice. Pritom, posebna pažnja posvećuje se kritičkoj analizi utjecaja tzv. kulture amatera te javne, kolektivne mudrosti na prakticiranje kulture danas.