„Літопис попа Дуклянина“ як літературна пам’ятка південнослов’янських земель

Sažetak

U ovome članku daje se osvrt na ljetopis anonimnog dukljanskog sveštenika iz 12. vijeka – „Ljetopis Popa Duklja­nina“, odnosno njegovu latinsku verziju, poznatiju pod nazi­vom „Gesta Regum Sclavorum“. Razmatraju se konceptualne analize istraživača koji su izučavali ljetopis u smislu njegove istorijske tačnosti, slijeđenja hronologije događaja, utvrđivanja krvne linije nasljeđivanja i procesa formiranja južnoslovenskih država u ranom srednjem vijeku. Latinski prijevod, aktuelizovan u skladu s kanonima srednjovjekovne tradicije, od naročitog je interesa za jezičke i književne studije. Složena analiza latinske verzije teksta omogućila je izdvajanje posebnosti autorovog stila i njegovih vrijednosnih ideja koje oslikavaju filozofiju srednjo­vjekovnih koncepata i ideja. Primjera radi, vokabular Ljetopisa karakteriše česta upotreba toponima čime se povećava istorijska vjerodostojnost i jača poetski okvir vremena i prostora. Kori­šćenje antroponima naglašava legendarne ličnosti i rekonstru­iše krvnu liniju nasljeđivanja. Hrišćanske lekseme kojima se označava Bog i crkvene parafernalije (hijerarhija sveštenstva, praznici, nazivi manastira i svetih knjiga) igraju značajnu ulo­gu u stvaranju vjerskog prostora. Iskusni autor detaljno poznaje hronologiju događaja, istoriju crkve, legende i mitove regiona, što se odražava u tekstu ljetopisa