Od geomorfonima do ojkonima: Uvid u ojkonimiju Bosne i Hercegovine

Abstract

Imena zemljišta, parcela ili naselja u Bosni i Hercegovini stoljećima su nastajala spontano iz lokalnih naziva, i dosta je njih zabilježenih na starim topografskim kartama, opstalo do danas. Među tim imenima kudikamo su brojnija ona motivi­rana morfologijom tla. Tako geomorfološka terminologija u onomastici Bosne i Hercegovine kontinuirano postoji od sred­njega vijeka do danas, predstavljajući najstariji sloj slavenske toponimije. U izvornome ili modificiranom obliku, kontinuirano ili kao recidivi, ova imena prevladavaju naročito u ojkonimiji. Tako se u osnovama ojkonimima najčešće prepoznaje konfigu­racija tla, zatim hidronimijski apelativ, sastav tla ili su uobličeni kao toponimijske metafore. Izravni je cilj ovoga rada pridonijeti onomastičkoj građi i njezinim interpretacijama, dok se kontek­stualno nastoji obujmiti tradicionalni geomorfološki nazivi bo­sanskoga jezika. Analiza tog blaga bosanskoga jezika otkrila je mnoge zaboravljene riječi korištene za opis prirodnih pojava i suodnosa ljudi s prirodom. Ovi ojkonimi odražavaju značajke prostornih objekata koje su bile važne za lokalno stanovništvo, a u nekim su primjerima ostale kao jedini izvor informacija o karakteristikama nakon što su objekti koji su poslužili u procesu imenovanja prestali postojati. Zaključno, ovako motivirani oj­konimi svjedoče povijest i razvoj jezika u Bosni i Hercegovini, što izučavanje ovog korpusa čini iznimno bitnim.