Prostorna humanistika: mapiranje nevidljivih prostora-spavača

Sažetak

Ispravno istraživanje i mapiranje nevidljivih prostora-spava­ča zahtijeva poznavanje međusobne povezanosti urbanog pro­stora te našeg kolektivnog urbanog iskustva. Lefebvre prostorni diskurs promatra kao trijadu koja povezuje mentalna, fizička i društvena gledišta prostora koji mogu reprezentirati moć. Pro­stor je, prema Foucaultu, temelj provedbe moći i socijalnog ži­vota, a oblikovanje prostora treba naglašavati kao mehanizam moći nad pojedincima. Ovaj rad će, stoga, interdisciplinarnim pristupom, istražiti prostornu humanistiku, odnosno dokumen­tirati početke istraživanja prostorne kognicije, „zaokret ka pro­storu“, prostorni obrat itd. Upisivanje sjećanja u urbani prostor oblikuje isti u simbolično mjesto, a sustavi znakova nevidljivih (baštinskih) prostora-spavača pretvaraju ga u prostorno-vremen­ski komunikator