Pamćenje ženskih iskustava Prvoga svjetskog rata u prozama Verke Škurla-Ilijić i Marije Tucaković-Grgić

Abstract

U radu se analiziraju proze hrvatskih književnica objavlje­ne između dvaju svjetskih ratova: pripovijetka Njih dvije Verke Škurla-Ilijić i dulja pripovijetka Usput kroz Albaniju – sa srp­skom vojskom 1915. god. Marije Tucaković-Grgić. Riječ je o tekstovima u kojima se oblikuju različiti ratni narativi: bosan­skohercegovačka ratna stvarnost (V. Škurla-Ilijić) i iskustvo tzv. „albanske golgote“ (M. Tucaković-Grgić). Oslanjajući se na koncept „pamćenje u književnosti“ (termin A. Erll), teorijske raščlambe pripovjednih postupaka kojima se reprezentira rad pamćenja u književnom tekstu te istraživanja uloge pamćenja u oblikovanju individualnih i kolektivnih identiteta (B. Neu­mann, H. Welzer i dr.), u radu se analiziraju prikazi različitih vidova ženskih iskustava Prvoga svjetskog rata. Identiteti žen­skih likova oblikuju se kroz prizmu civilizacijsko-kulturnih do­dira, njihove su sudbine determinirane nacionalnom i vjerskom pripadnošću, kao i socijalno-ekonomskim statusom. Istražujući prikaze žena i njihovih ratnih iskustava nastoji se rasvijetliti rod­na dimenzija reprezentacija Prvoga svjetskog rata, preusmjera­vanje fokusa s priče o ratu kao isključivo muškom iskustvu na pamćenje ženskih ratnih uloga, a što otvara i pitanje načina na koje se oblikuju i (re)definiraju tradicionalne rodne uloge, pre­dodžbe heroizma, domoljublja i ratne žrtve u tekstovima ovih književnica.