"Genius loci" osječkog Nutarnjeg grada

Abstract

Označiti grad znači promatrati ga kao na određeni prostor. Stoga provođenje ispravnog čitanja njegova teksta, prepozna­vanje, razumijevanje i mapiranje onih vrijednosti koje pomažu u stvaranju i otkrivanju identiteta, u suodnosu je s djelovanjem grada i pojedinaca. To je proces koji omogućava spoznaju geni­us locia (duha mjesta). Označiti mjesto Gradom znači poznavati njegov ambijentalni, geografski i klimatski položaj, definirati ga osobinama njegovih stanovnika, njihovim sposobnostima i dje­latnostima te njihovim duhovnim građanskim specifičnostima. U radu će se istraživački pogled zaustaviti na onim semantičkim prostorima koji Nutarnji grad (Tvrđu) čini najurbaniziranijim dijelom Osijeka, posebno na oblikovanju građanske kulture od oslobođenja Osijeka od Turaka, 29. rujna 1687. pa sve do ruše­nja tvrđavskih bedema 1923–1926. godine. Naime, vojni časni­ci, trgovci i obrtnici imali su jedinstveni ritam privatnoga vre­mena što nameće tezu kako u građanskom prostoru ponavljanje nije rutina, već ono individualnu naviku pretvara u svojevrstan obred.