Barski ili Parčićev glagoljski misal na staroslovenskom jeziku

(Treće izdanje, Rim, 1905)

Abstract

Izlazak iz štampe fototipskog izdanja neke rijetke i vrijedne knjige, kao što je Barski ili Parčićev glagoljski misal na staro­slovenskom jeziku, za svaki narod je kulturni događaj prvoga reda. Osobito za mali, kao što je naš, koji je u prošlosti bio više posvećen borbi za slobodu i opstanak, a manje knjizi. Od takve sudbine nije bila pošteđena, niti je danas, ni Dukljansko-barska nadbiskupija kojoj je misal bio namijenjen. Više od petnaest vjekova nakon njenog osnivanja, krajem pretprošlog vijeka, knjaz Nikola je s razlogom bio riješio da joj isposluje dozvolu od Svete Stolice da službu za katolike slovenskog porijekla vrši na slovenskom jeziku iz misala koji bi na njemu bio štampan. Morao je da upotrijebi i svoj i da se podupre svim prijateljskim autoritetima da bi u tome uspio. Napokon, poslije višegodišnjih napora porazio je Austrougarsku diplomatiju koja se svim sila­ma trudila da uvjeri katedru Svetoga Petra da knjazu Nikoli ne učini privilegiju štampanjem glagoljskog misala na starosloven­skom jeziku. Držala ga je i takvim, u jezičkom smislu za običan puk nedovoljno razgovjetnim, štetnim za njene interese na Bal­kanu. Sveta Stolica se nije obazirala na Austrougarske interven­cije nego je s ciljem da podupre približavanje Istočne i Zapadne crkve izašla u susret crnogorskom knjazu. Zato je Barski misal i spomenik pobjede staroslovenskog kao bogoslužbenog nad latinskim jezikom koji je, svojevremeno izvojevala crnogorska knjaževina za južnoslovenske narode.