U potrazi za „drugim“: slika orijentalne žene u putopisima njemačkih autorica

Sažetak

U putopisnoj književnosti žena topos harema i orijen­talnih žena predstavlja jedan od najznačajnijih obilježja imaginarnog Orijenta. Maštarije o zarobljenicama koje samo čekaju da seksualno zadovolje svog gospodara su samo neke od evropskih zamisli o haremu. Takve zami­sli rezultat su upravo Šeherzadinih priča i bajki iz Hiljadu i jedne noći, koje su rasplamsale evropske predodžbe o haremu među književnicima tog vremena. Međutim, kako tvrdi Bullock, seksualne fantazije o sultanovom haremu također su proizašle iz srednjovjekovne kršćanske pole­mike protiv islama, kada se smatralo da islam propagira čulna zadovoljstva, višeženstvo, segregaciju, pokrivanje i razvod braka. (Bullock 2013: 66) Na osnovu toga, percep­cija harema na Zapadu temeljila se uglavnom na pogreš­nim tumačenjima i netačnim prikazima orijentalnih žena. Harem je percepiran kao mjesto slobode i zatočeništva, moći i nemoći, ali i mjesto u kojem su seksualnost, ljubav, zloba i intriga samo neke od glavnih tema.