"Ženidba Smailagić Meha" – izraz orijentalno-islamskoga duhovnoga i religijskoga nasljeđa u Crnoj Gori
DOI:
https://doi.org/10.46584/lm.v19i1.551Ključne riječi:
islam, religijski uticaj, Avdo Međedović, Ženidba Smailagić Meha, orijentalno-islamska kultura, dova, povlašćeni prostorSažetak
Spjev Avda Međedovića Ženidba Smailagić Meha jeste, između ostaloga, i izraz religijskoga nasljeđa orijentalno-islamske kulture u Crnoj Gori. Ovaj rad pokušava da predstavi na koji se način bogat religijski sloj našao u strukturi Međedovićeva spjeva, kako su religijski sadržaji postali podesan materijal za epsko oblikovanje, te u kojoj ih je mjeri pjesnik posmatrao kao pjesničku građu a u kojoj kao kulturno nasljeđe.
U radu smo prvo odredili kako je pjesnik pozicionirao odnos junaka prema islamu, držeći se isključivo spjeva i pjesnikova kreiranja duhovnoga i religijskoga svijeta junaka. Slijedeći taj pravac bavili smo se dovom kao specifičnim kulturnim artefaktom, koji u religioznome doživljaju čovjeka ima mističnu moć. Rad smo završili jednim, možda, neočekivanim pristupom religiji, pripisujući joj odrednicu povlašćeni prostor. Tim smo sintagmemom označili posebno stanje koje u junaku proizvodi sjedinjenje s religijskim sadržajem i vjerom u njegovu moć. Taj izvanstvarnosni svijet oslobađa pojedinca surovosti koje mu nameće stvarnost.