Sekundarni žanrovi u "Odmetniku"

Abstract

U radu naslovljenom „Sekundarni žanrovi u 'Odmetniku'“ središnji je predmet istraživanja roman Ivana Antunovića Od­metnik (1875). Nakon uvodne bio-bibliografijske kontekstuali­cije pozornost je usmjerena na istraživanje Antunovićeve epi­stolarne „skrivene poetike“. Naime, Pavao Pavličić je napisao da stari hrvatski pisci nisu pisali poetičke traktate, ali da su zato sažeto u uvodnim posvetnim tekstovima svojih djela progova­rali o svojim poetičkim stavovima (P. Pavličić, Skrivena teori­ja, 2006). Prozna poetika biskupa Antunovića nije skrivena u posvetama njegovih djela nego u pismima upućenim različitim naslovnicima. Stoga se u radu istražuje (ne)korespondentnost Antunovićevih teorijskih stavova i konkretnog romanesknog ostvarenja (Odmetnik). Nakon sažetog prikaza književnopovi­jesnih i književnoteroijskih čitanja Odmetnika istražuju se se­kundarni žanrovi utkani u njegov romaneskni svijet. Naime, za roman se kaže da je hibridni književni žanr, sinteza raznolikih komponenata i govora, žanr koji je sposoban za različite formal­ne i sadržajne preobrazbe (K. Nemec, Povijest hrvatskog roma­na, 1995). Stoga je u radu pozornost usmjerena na detektiranje kako nabožnih sekundarnih žanrova (katekizam, molitva, bla­goslov) i njihove funkcionalne uklopljenosti u tekst tako i onih drugih nenabožnih (dnevnik). U zaključnom se dijelu govori i o tome koliko se Antunovićev roman Odmetnik uklapa u početke hrvatskog romana u 19. stoljeću.