Postmodernistički okvir Pekićevih tekstova (II)

Sažetak

Cjelokupno književno djelo Borislava Pekića, s jedne strane završava modernističke koncepcije, a s druge strane, postmoderna poetika postaje primarni stvaralački model. Pripovjedni postupci dominantni u prozi druge polovine XX vijeka, defabulacija, demitologizacija, intertekstualnost, citatnost, međužanrovi, ukidanje granice između stvarnost, prisutni su i u prozi Borislava Pekića. Tumačenje Pekićeva djela, zapravo je sagledavanje tih djela, najprije u biblijskom ključu, zatim u ključu mitova, filosofskih reminiscencija, istorijskih dokumenata... Može se reći da Pekićevo književno djelo prevazilazi okvire vremena, ne samo po umjetničkim vrijednostima, već i poetičkim, estetičkim, semantičkim. Izražena kroz beletristička djela, eseje i dnevničke zabilješke, njegova eksplicitna poetika, iskazuje jednu osobenu, autopoetičku refleksiju.