Crnogorska književnost za djecu i omladinu: odlike i predstavnici

Autori

  • Sofija a KALEZIĆ-ĐURIČKOVIĆ

DOI:

https://doi.org/10.46584/lm.v15i1.441

Ključne riječi:

tradicija, književnost, rat, Crna Gora, stvaralaštvo, djeca, omladina

Sažetak

U vremenu nakon Drugog svjetskog rata, koje je u književ­noj istoriji označeno pod kumulativnim nazivom neorealizma, dolazi do ekspanzivnijeg razvoja književnosti za djecu i omla­dinu, nego što je to bio slučaj u minulim epohama.

Savremena crnogorska književnost naznačene epohe posve­ćene mladima i njihovim uzrasnim preokupacijama, nije se mo­gla razvijati nezavisno od korijena koje je nosila. Sa današnjeg aspekta svakako može biti zanimljivo koliko su ovi stvaraoci vješto uspijevali da u tkivo savremenog svijeta djetinjstva upliću niti tradicionalnog epskog etničkog duha, te osjećanje crnogor­skog čovjeka i njegovog podneblja. Njihova proza govori u pri­log onome što je tada bilo savremeno, ali se kroz takav spoljašnji plašt lako može prepoznati biće prošlosti. Takva vrsta literature djelovala je u pozitivnom smislu vlastitim pedagoškim efektom jer je mladom čovjeku pomagala da razumije puteve koji su drugi prelazili do njenih ideala, a koji su se, pored svih stradanja i pat­nji, morali nastavljati da bi i dalje bilo života. I pored toga što u Crnoj Gori nijesu postojali uslovi pogodni za razvoj književnosti za djecu, kakvi su i prije romantizma postojali u drugim područ­jima Balkana, već od pojave prvog romana ovakve vrste – Sve­moćnog oka Čeda Vukovića 1953. godine, preko ostvarenja Du­šana Kostića, Mihaila Ražnatovića, Mihaila Gazivode, Ante Staničića, Mirka Vujačića, Milenka Ratkovića, Dušana Đuri­šića, Dragana Radulovića i ostalih autora, crnogorska književ­nost za djecu i omladinu uvedena je u tokove moderne južnoslo­venske i evropske literature ovakve profilacije.

Downloads

Objavljeno

01.06.2015

Broj časopisa

Rubrika

Članci