Beśede o "Lelejskoj gori"

Abstract

Ove zabilješke su nastale kao potreba da iznesem svoja čitalač­ka uvjerenja o Mihailu Laliću, crnogorskom piscu. Prvi sud koji mi je odavno u pameti glasio je: evo čestitog siročeta iz Trepče koje je obogatilo našu kulturu – pa neka tako i ostane.

Pročitao sam njegove romane, a još jednom Lelejsku goru, i svjedočim o piščevoj nadarenosti, modernosti, pismenosti i obra­zovanju. Skromnost ovog svjedočenja, a ona postoji kao izraz poštovanja piščevog lika, ne može osporiti ove epitete, možda može dijelom zamagliti njihova stvarna protezanja.

Djelo Mihaila Lalića uspješno se shvata u kontekstu tema evropske kulture dvadesetog vijeka. Samim tim ovo djelo se locira univerzalnim koordinatama literarnih vrijednosnih sudova.

Stvaralačka i etička pozicija Mihaila Lalića neugrožena je.