Definisanje fantastike u južnoslovenskoj književnosti. Milorad Pavić kao tvorac postmoderne fantastike
DOI:
https://doi.org/10.46584/lm.v14i2.421Keywords:
fantastički diskurs, stvarno/imaginarno, nemimetički modeli stvaranja, postmodernistički tekst, inovacijski postupci, PavićAbstract
Najznačajnija literarna ostvarenja s kraja XX i početka XXI donijela su potpuno drugačije modele strukturiranja narativnih tekstova u odnosu na sva tradicionalna književna štiva. Pojava fantastičkoga diskursa, kao nemimetičke strategije konstituisanja djela, otvorila je različite mogućnosti pripovijedanja, što je naročito karakteristično za autore postmodernističke struje. U tom pogledu dolazi do produbljivanja tekstualnih značenja, nelinearnog toka izlaganja događaja, jezičko-koncepcijskog inoviranja, uz specifičnu projekciju fantastičkog, intertekstualnog i različitih oblika citatnosti, čime se komponuje polivalentno prozno tkivo. Definišući prirodu fantastičkog došlo se do zaključka da ono jedino može funkcionisati u korelaciji sa stvarnim, te da fantastičkim tekstom smatramo samo onaj u kome se natprirodni događaj prihvata kao dio uobičajenog poretka stvari. Kad, krajem XX vijeka, na književnu scenu stupaju autori postmodernističkoga proznoga tkiva, počinje obnova, modernizacija i inovacija fantastike u odnosu na njene paradigme. Prvi autor koji je pristupio postmodernizaciji fantastike jeste Milorad Pavić. Njegujući književni fenomen fantastičkog, autor uvodi novu recepcijsku praksu, koja pokreće najdublje procese umjetničkoga sagledavanja proznog tkiva. Na taj način, fantastika počinje osvajati stranice najčešće postmodernistički oblikovanih djela, zauzimajući značajno mjesto u nauci o književnosti. Iz tog razloga, cilj našega istraživačkog zadatka odnosi se na determinisanje pojma fantastičko, klasifikaciju fantastike i njene tipološke karakteristike, da bismo, nakon toga, ukazali na njeno funkcionisanje u proznome tkivu Milorada Pavića. Prateći razvojni put ovoga književnog fenomena kroz istoriju, pokušavamo objasniti njeno funkcionisanje u najranijim epohama, pa sve do najnovijih književnih sagledavanja iste kroz umjetničko djelo autora, čija se proza vidi kao paradigma postmodernoga fantastičkoga pisma