Jungova analitička psihologija i arhetipovi kolektivno nesvjesnog u romanu "Sto godina samoće"

Abstract

Glavna tema ovog rada je odnos između romana Sto godina samoće Gabriela Garcíje Márqueza i analitičke psihologije Carla Gustava Junga, polazeći od Jungovih arhetipova kolektivno nesvjesnog. Autori analiziraju pristupe istraživanju romana ukazujući na postojanje različitih interpretativnih mogućnosti s naglaskom na sociološka i psihoanalitička istraživanja. Među spomenutim pristupima ističu mitsko-arhetipsku kritiku koja obuhvaća ključna područja za cjelokupno ljudsko iskustvo manifestirano kroz književni izraz s arhetipovima kao svojim najvažnijim odrednicama.