Tema Kentaura i dualnosti u pjesničkom djelu Mauricea de Guérina

Abstract

Hibridni lik Kentaura oduvijek je izazivao zanimanje književnika pa će mu se pokloniti znatna pozornost i u fran­cuskom pjesništvu 19. stoljeća. Među francuskim pjesnicima koji su se nadahnuli tim mitološkim bićima posebno se ističe Maurice de Guérin (1810–1839.). Ona privlače njegovu pozo­rnost zbog njihove izrazito dvojne prirode. Tu dualnost nala­zimo kako u njegovom djelu Reliquiae (1961.) s naglaskom na kršćanstvo, tako i u poemama Kentaur, Bakantica i Glauko u kojima se susrećemo s pjesnikovim panteizmom. No, Zele­na bilježnica nam pokazuje da je upravo Guérinova volja pri­kazati Boga i opjevati stvaranje Zemlje bila njegova glavna misao vodilja tijekom kratkotrajnog pjesničkog stvaralaštva. Maurice de Guérin odabire mitološke likove Kentaura i Bakan­ticu da bi kroz njih opjevao prirodu i svijet. Premda ga privlači odmetnički duh opata Lamennaisa čije su ideje suprotne stavo­vima službene Crkve, Guérin ipak ostaje vjeran Vatikanu i Crkvi u Francuza. Uz to, Guérinova poezija izmiče svakoj klasifikaciji jer nije ni posve katolička, ni potpuno poganska, ali ni savršeno romantičarska niti još simbolistička što joj na određeni način daje pečat izvornosti.