Analiza prijedložno-padežnih izraza srednjovjekovnoga bosanskohercegovačkog epigrafikona

Sažetak

U ovom radu napravljen je pregled prijedložno-padežnih izraza s aspekta prostornog, vremenskog i funkcionalnog značenja, korpusa srednjovjekovnih bosanskohercegovačkih epitafa. U korpusu se varira s dvadeset i tri različita prijedloga, od toga trinaest primarnih te pet sekundarnih prijedložnih oblika koji stupaju u konstrukcije s odgovarajućim padežnim oblicima stvaravši prijedložno-padežne izraze. U radu je urađen prikaz prema padežima, pa smo došli do zaključka da je genitiv najviše aktivan padež u konstrukcijama za prostorno izražavanje ali i izražavanje ablativnosti. Neki se prijedlozi, naročito oni u modelu s akuzativom, javljaju u starome, arhaičnom ili nepravilnome obliku (ot, v, vъ, su, š, polъgъ, konъ) ili za sebe vezuju nepravilno izmjenjeni padežni oblik (na nem (na mene), na ne (na me)). U epitafima pronalazimo stari oblik prijedloga u u obliku v + poluglas > vъ. Instrumental pored socijativnog značenja, identično u konstrukcijama prijedloga sa lokativom definiraju odnose ili radnje u prostoru. Također, prijedložno-padežni izrazi javljaju se u duplus/triplus modusu unutar kratke forme i sadržaja natpisa što svjedoči njihovu frekvenciju.