Poimanje norme standardnoga jezika

Sažetak

U ovome članku raspravljamo o prigovorima kodifikaciji, prihvaćanju (u skladu s time i prihvatljivosti) i primjeni crnogorskoga standardnog jezika u Crnoj Gori da bismo predložili razlikovanje nacionalnoga i etničkoga pristupa državnom jeziku (koji je u slučaju jugoslavenskih republika i nacionalni i službeni) tako što suprotstavljamo dijalektologijske i sociolingvističke kriterije tzv. srpskohrvatskoga/hrvatskosrpskoga jezika, koji je uz etnoreligijska obilježja bio ključni pokretač etničkih tumačenja teritorijalnih državnih prava tokom rata u Jugoslaviji 1990-ih (i danas). U osnovi je naše rasprave teza da je obaveza države da propiše, kultiviše i pragmatizuje komunikaciju svojih državljana i da osigura i ojača njihovu ravnopravnost i jedinstvo, no ne da bi zanijekala etničke osjećaje, nego da bi izbjegla etničku nesnošljivost i etničke podjel građana (državljana). Zato se zauzimamo za standardni jezik kao državnu (građansku) ustanovu kojoj etničko nije važno za podjelu bilo koje zemlje, zbog socijalne (a ne etničke) suverenosti svih svojih građana.