Jagićevo izdanje Marijinskog jevanđelja

Sažetak

Među brojnijem filološkim radovima Vatroslava Jagića (1838-1923) ističe se njegovo ćirilično izdanje Marijinskog jevanđelja (Quattuor evangeliorum versionis paleoslovenicae codex Marianus glagoliticus) koje je pečatano 1883. u Berlinu/Berollini2. Iste godine ono je objavljeno i u Petrogradu s istijem predgovorom V. Jagića na ruskome jeziku3. Pośljednji put ovo Jagićevo izdanje je ponovljeno fototipski u Gracu 1960. godišta4. Sva ta izdanja jednoga od najstarijih spomenika omogućila su radoznaloj filološkoj javnosti uvid u cjelovito djelo. Od tada započinje sistematsko proučavanje ovoga četvorojevanđelja. Ponajviše su se u spomeniku naučnici–paleolozi zadržavali na jezikoslovnijem i grafijskim problemima, koje je veoma iscrpno i ponajbolje gramatički protumačio upravo Vatroslav Jagić u studiji izdanoj s integralnijem tekstom toga spomenika. Ipak je u vezi s njim, sve do danas, ostao neriješen problem njegove lokacije i datiranja, što će biti i glavni predmet našega rada.