Carstvo plantae u propovjedničkome žanru

Sažetak

U referatu je pozornost usmjerena na proznu dionicu kajkavske književnosti 18. stoljeća. Riječ je o kajkavskim pobožnim pripovjedačima, koji su pišući/govoreći svoje propovijedi postajali i pripovjedači, jer su u svoje duhovne razgovore unosili razne priče, anegdote, bajke, često s fantastičnim elementima. Ovakvu je prozu započeo pisati u 17. stoljeću Juraj Habdelić, a u 18. stoljeću nastavili su je pisati pisci kao što su: Juraj Mulih, Štefan Zagrebec, Štefan Fuček i drugi. U ovom je radu posebna pozornost usmjerena na propovijedi Štefana Zagrepca (Zagreb, 1669. – Zagreb, 1742.), kajkavskog propovjednika i pripovjedača. Kako je njegovo jedino djelo – Pabulum spirituale ovium christianarum... / Hrana duhovna, ovčic kerščanskeh... – objavljeno u pet knjiga (I. svezak u Zagrebu 1715., II. svezak u Klagenfurtu 1718., III. svezak u Zagrebu 1723., svezak u Zagrebu 1727. i V. svezak u Zagrebu 1734.) na više od 3000 stranica, u ovom je radu riječ samo o posljednjoj, petoj knjizi iz 1734. godine. U radu se istražuje poetika Zagrebčevih propovijedi, a posebice uklopljenost i značenje biljnoga svijeta.