Pavao Butorac kao proučavalac bokeljske usmenoknjiževne baštine

Sažetak

U ovome radu dat je osvrt na dio istraživačkih intereso­vanja peraškoga istoričara, teologa i kulturologa Pavla Butorca (1888–1966) vezanih za bokeljsko usmenoknjiževno nasljeđe, odnosno za korpus peraških pretežno usmenoknjiževnih zbor­nika nastalih u periodu od kraja XVII do početka XIX vijeka. Premda je objavio brojne radove u periodu prije Drugoga svjet­skoga rata ili neposredno nakon njegova okončanja, najvrednije Butorčeve monografije o povijesti Boke Kotorske publikovane su tek tri decenije nakon njegove smrti, zahvaljujući predano­me radu don Srećka Majića na njihovu priređivanju i štampanju. Jedna od tih monografija, kapitalna interdisciplinarna Kulturna povijest grada Perasta, upravo je ključni izvor za interpretaci­ju Butorčevih pogleda na bokeljsku usmenoknjiževnu tradiciju, budući da predstavlja najznačajniji osrvt na taj literarni korpus u prvoj fazi istraživanja peraških pjesmarica – od njihovih otkrića i prvih opisa u djelu Srećka Vulovića i Valtazara Bogišića pa do sredine XX vijeka, kad istraživanjima Miroslava Pantića zapo­činje nova faza proučavanja toga korpusa.