Teorijski i empirijski modeli jezičke politike i jezičkog planiranja u Španiji
DOI:
https://doi.org/10.46584/lm.v4i2.108Ključne riječi:
glokalizacija, ausbau jezik, jezička politika, jezičko planiranje, višejezičnost, regionalni ili manjinski jezikSažetak
U tekstu koji slijedi predstavićemo teorijske i empirijske modele koji se mogu primijeniti na jezičku politiku u Španiji kao primjeru države koja je za relativno kratko vrijeme prešla iz jednojezične i centralističke u modernu,višejezičnu i libe-ralnu državu čija jezička politika danas predstavlja dio evropskih tendencija u ovoj oblasti, zasnovanih, prije svega, na kulturnoj i lingvističkoj interakciji,razmjeni,saradnji i razumijevanju govornika različitih jezika uz prepoznavanje i uvažavanje kulturne,etničke,rasne i druge različitosti i specifičnosti.. Možda bi primjer ovakve jezičke politike,koja je,velikim dijelom,utemeljena na državnim dokumetima,mogao da posluži lingvistima i jezičkim planerima u nas koji bi neke buduće jezičke politike mogli da usmjere ka približavanju evropskim tendencijama i omogućavanju svim građanima u našoj državi kulturne i jezičke interakcije,tole-rancije i poštovanja pluralističke tradicije.
